Zadnji post napisala sam 20.5.2008 i odtada se toliko toga izdogadjalo. No necu previse o tome pisat , jer je to sada iza mene. Naravno , mnogo je toga lijepog bilo , ali i onog drugog. Nova godina je preda mnom i treba zivjeti u sadasnjosti i razmisljati o buducnosti , no ne previse , jer prvo trebamo iskoristiti svaki trenutak koji nam se trenutno pruza da ne bi kasnije pozalili.



Kao sto sam gore rekla , zivi svoj zivot sada i ne propustaj ga opterecujuci se kako ce kasnije izgledat , ni ja sama to ne mogu prihvatiti. Imate li ponekad osjecaj da jednostavno ne mozete dalje , da vas nesto sprjecava , i da ste zarobljeni u proslosti? Da ne mozete zivjeti u tom trenutku a kamoli ici u buducnost? E pa , unazad par dana se i meni to dogadja. Kao da sam stala , a svi oko mene idu dalje .. ili to umisljam. Osjecam da nemam zasto ni cemu teziti .. da sam u nekoj zabludi. Svi govore samo glavu gore i smile ,smile .. ne pokazuj da nisi jaka. Znam da je to tocno i sve to , ali jednostavno ne mogu. Mozda se bez razloga zamaram takvim glupostima i panicarim .. mozda si jednostavno sve to umisljam , da nista nema smisla .. ne znam sta se dogadja. Jedno sto znam je da takva prije nisam bila , bilo mi je sve tako jednostavno .. i kad pogledam imam 15 , sta ce bit za 10 , 20 godina?! .. kad ce stvarno bit problema vecih od ovih sada .. ali opet , boze moj , sve je ovo normalno , takvo je doba kada te to puca. Naime , ima to smisla , to moje "umisljanje" da ne mogu dalje. Svaki dan sve je isto , ljudi su isti , sve postaje neka rutina , obicaj koji se ponavlja iz dana u dan .. pa cak i izlasci ...zalosno postaje , jer sve , sve je uvijek isto. Kao da sam upala u neku kolotecinu. No mozda tako razmisljam samo zato sto mi je zivot poprilicno dosadan .. ali znam da ima par ljudi koji misle isto kao i ja. Isto tako , ne zelim si to dopustiti , jer ovo su vremena koja treba znat prozivjet i iskoristiti , pa cu se kasnije grist. Vjerojatno su takva vremena da se brinemo oko gluposti , ili se samo ja zamaram s tim , pa je mozda stvar u meni ? ..Ko ce ga znati. Definitivno , jedina stvar koja me nekako vuce naprijed i tjera da budem sretna su moji prijatelji tj. samo neki. I kad smo kod toga , ono sta moram rec ,a zalosno je da od toliko ljudi koje poznajem i s kojima sam si "super" , na prste jedne ruke mogu izbrojit koji su uvijek bili uz mene i koji ce uvijek bit. Nisu prijatelji vise ono sta su nekad bili. Ali oke , sta je je. Njih ne mogu mjenjat , no sebe i svoj zivot mogu i hocu. =)



Sutra opet skola , i tako jos 5 mjeseci , ali sve je to za ljude. Samo treba voljee.
Sad se prava javila , hh. Ali sve ja lakse kad volis svoj razred , a ne ko u osnovnoj ...

Pozdravljam vas sve , pusa.

KUCKANICE ♥